Neosporno je da se islamski svijet unutar svojih granica nastoji oslabiti na razne nacine, izmedu ostalog i izazivanjem netrpeljivosti i sukoba medu zemljama u kojima je vecinsko muslimansko stanovništvo – otuda ratovi izmedu Iraka i Irana, izmedu Iraka i Kuvajta, izmedu nekada podijeljenog (!) Jemena, polustoljetni sukob u Palestini, dugogodišnji rat u Afganistanu i sve prisutnija najava invazije na Irak. Cinjenica je, takoder, da su na svjetskoj sceni vrlo cesto prisutna dvostruka mjerila, narocito kada su muslimani i muslimanske zemlje u pitanju. Kako drugacije protumaciti oduzimanje prava demokratski izabranoj vlasti u Alžiru, ili pedesetpetogodišnje oduzimanje prava Palestincima na slobodu i državu, ili isto toliko dugo oduzimanje prava Kašmircima na samoopredjeljenje...
Kako protumaciti u posljednje vrijeme sve prisutnije oduzimanje prava, pa i fizicke nasrtaje, na muslimane na Zapadu?Iznova se uvjeravaju u istinitost rijeci velikoga Omera da nas je Allah uzdigao islamom i da cemo, kada god velicinu budemo tražili mimo islama, doživjeti poniženje! Tu lekciju historija je tako zorno pokazala više puta, ali to treba prepoznati i na najbolji nacin u praksi primijeniti. Kada god su muslimani živjeli u duhu islamskih principa, veliki broj ljudi hrlio je u islam. Upravo to je sve masovnija pojava danas na Zapadu, što, takoder, svjedoci o ponovnom zaživljavanju islama u njegovoj punini, što mnoge fascinira i privlaci.
Pored fascinirajuceg otpora kolonijalizmu i imperijalizmu sredinom prošloga stoljeca, divljenje izaziva i otpor koji su muslimanski narodi pružili stranim okupatorima nakon toga, na raznim stranama svijeta.
Uprkos brojnim pritiscima i napadima, muslimanski ummet se budi. Jedan po jedan, padaju svi pokušaji da se muslimanima nametnu tuda rješenja, da im se islam prikaže kao nešto prevazideno i nazadno, da im se vjera odvoji od svakodnevnoga života, da im životni kompas budu ideje odredenih grupacija a ne islam. Oni polahko ali sigurno okrecu leda nepravdi i tiraniji i daju svoje glasove onima u koje nisu izgubili povjerenje, tj. one koji se nisu odrekli svojih korijena i svoga islamskog naslijeda. Rezultat toga jesu skorašnje ubjedljive pobjede politickih partija takve orjentacije u Pakistanu, Turskoj i Bahrejnu. Nadati je se da autokratija nece ponovo uzurpirati jedno od temeljnih ljudskih prava i silom poništiti rezultate slobodno izražene volje gradana.